ZAŠTO JE ALEPO PREKRETNICA U RATU: Bitka za grad je gotova, ali krvoproliće tek počinje

Kako je moguće da su članovi al Kaide teroristi kad ubijaju po SAD-u i EU-u, a pobunjenici kad kolju i divljaju po Siriji? No, rat se bliži kraju, i koliko god tko mrzio ili volio Asada, bitka za Alepo je definitivno gotova.

 

Jedini razlog zašto su pobunjenici još uvijek prisutni u jugozapadnom džepu grada, koji zauzima oko 2% površine Alepa, jeste taj jer moraju pričekati još jedan dan kako bi se organizirao njihov prijevoz u susjednu sirijsku pokrajinu Idlib.

Od samog početka rata u Siriji, početkom 2012., bitku za Alepo su svi redom nazivali “majkom svih bitaka”, mjestom na kojem će se prelomiti taj jezivi rat, koji je, kako se procjenjuje, do sada odnio više od 400.000 žrtava na svim stranama. 2013. godine Alepo je bio u takvom stanju da je zapadni dio grada, koji su kontrolirale vladine snage, bio u čvrstom okruženju različitih militantnih skupina.

Zapadnom dijelu grada tada se davalo još najviše dva tjedna do konačnog sloma, i tako se smatralo da će se rat završiti rušenjem vlade u Damasku, najkasnije do kraja godine. Međutim, hitna pomoć u ljudstvu i oružju iz Irana i libanonskog Hezbolaha, a potom i pomoć Rusije, koja je intervenirala kad se vidjelo da vladine snage neće izdržati sve veći dotok naoružanja i tisuća militanata koji su pristizali u organizaciji zaljevskih monarhija, je omogućila da se zapadni dio grada održi, trpeći, doduše, jeziva bombardiranja iz istočnog dijela, pri čemu je jedno od najgorih bilo višestruko raketiranje lokalnog sveučilišta na dan ispita, kada su militantni iz istočnog dijela pobili stotinjak učenika.

U paklenom ratnom kotlu u koji se Alepo pretvorio, militanti iz istočnog dijela grada su granatama razarali i četvrt Al-Šeik Maksud na sjeveru grada, koja je bila i ostala pod kontrolom Kurda. U toj višegodišnjoj bici se jasno pokazalo, kao malo gdje drugdje, da u ratu zaista najprije stradava istina.

Samo rijetki u zapadnim medijima su izvještavali o tisućama žrtava pobijenih pobunjeničkim i islamističkim granatama, a oni pak s druge strane nisu izvještavali o gladi, nestašici lijekova i vode i koječega drugog, kao ni o žrtvama u istočnom dijelu grada, osim ukoliko se takvo stanje moglo opisati kao posljedica držanja istočnog Alepa u čvrstom zagrljaju džihadista.

S protokom vremena to je, zapravo, sve više i bilo točno, jer su islamisti i ubijali one koji bi pokušali bježe s istoka na zapad Alepa, posebice kako su vladine snage, strpljivo i uz strašne ljudske žrtve, napredovale i na kraju okružile istočni dio grada.

Kako je bitka za Alepo odmicala, rapidno su jačale neke od najgorih militantnih grupa 21. stoljeća – al-Kaidina al-Nusra, danas Fatah al-Šam, zatim grupe također povezane s al-Kaidom, poput Harakat Ahrar al-Šama ili Harakat Nur al-Din al-Zenki, čiji su pripadnici relativno nedavno na YouTubeu objavili video kojim su se “pohvalili” kako su nožem odrezali glavu bolesnom 12-godišnjaku, slučajno Palestincu.

I što je vrijeme više odmicalo, suluda situacija sa zapadnim medijima je kulminirala dotle, da je prije dan ili dva nekoliko agencija i meinstrim medija na Zapadu uredno citiralo kao vjerodostojan izvor jednog od zapovjednika iz grupe Harakat Nur al-Din al-Zenki.

Odjednom se dogodilo nemoguće, da su pripadnici nekoliko militantnih grupa, službeno proglašenih terorističkim organizacijama, u nekom logičkom obrtu postali “pobunjenici”. Također, danas s jedne strane imamo Mosul pod ISIL-om, koji nesumnjivo drži kao živi štiti više od milon ljudi, i koji oslobađa široka koalicija sastavljena od iračke vladine vojske, postrojbi iračkih Kurda, postrojbi iz Irana, raznih milicija i šiita i sunita, uz određenu pomoć Amerikanaca.

S druge strane, što se Zapada tiče, u Alepu se nekako dogodilo da nije riječ o oslobađanju, nego su Sirijci okupirali (!?) Dio grada u kojem se nalaze članovi njihovih obitelji i prijatelji. Ispostavilo se i da u istočnom dijelu Alepa nije bilo 250.000 civila, nego, kako se zasad čini, nekih 150.000. A to znači i puno manje nego što su tvrdili zapadni meinstrim mediji, i puno više nego što su to tvrdili službeni i neslužbeni izvori skloni drugoj strani.

Ono što se pokazalo nespornim, bilo je da su ti ljudi u izrazitoj većini zaista prvom prilikom pobjegli u zapadni dio grada, na sigurno, tamo gdje ima hrane, lijekova i što dalje od al-Kaidinih džihadista. Ispostavilo se i to da drži vodu i cinična primjedba od prije nekoliko mjeseci, kako u istočnom dijelu Alepa svako malo u zračnom napadu biva uništena još jedna “posljednja bolnica u gradu”, da se zaista događalo da je “granatom ubijen posljednji pedijatar u gradu” , a onda nekoliko dana poslije iskrsne peticija posljednjih liječnika iz istočnog dijela Alepa s popisom, među ostalim, još nekoliko “posljednjih pedijatara”. Kako god bilo, sada bi mogle da se završe godine pogibija civila na obje strane, dizanja cijelih zgrada u zrak, razaranja tisuća godina starih spomenika osvita civilizacije.

Asadova vlada će sada moći dijelom pokazati od kakvog je materijala, odnosno hoće li htjeti i moći držati pod kontrolom sebi lojalne snage, kako ne bi došlo do osvete po vjerskim ili političkim osnovama. Od toga ovisi i hoće li se taj rat zaista izroditi u potpuni sektaški, vjerski sukob. Do sada su džihadisti ubijali – klali i bombardovali- i kršćane i šite, i Kurde i sunite koji im nisu bili po volji, ali je uvijek postojalo nekoliko čvrstih jezgre, čak ne nužno strogo bliskih vladi, koje su nastupale sekularno, iu smislu sirijske nacije .

A zašto je Alepo uopće prekretnica ovog rata? Pojedini državnici EU-a su zapravo još početkom ljeta postali svjesni da će do kraja godine Alepo biti pod kontrolom sirijske vlade. Sirijska vojska je već tada uspjela se toliko stabilizira, što obukom i regrutiranjem tisuća novih vojnika, mladih Sirijaca, što uz pomoć iz Rusije, Irana i Hezbollaha, da je mogla koncentrira možda i nekolioko desetaka tisuća vojnika i snažnu ratnu mašineriju za čvrsto i potpuno izoliranje istočnog dijela Alepa.

Akcija je morala biti nagla i brza, kako bi se spriječilo nesagledivo razaranje i ogromne žrtve među civilima. Sada, kad je ova bitka gotova, svi ti deseci tisuća vojnika sirijske vojske, Hezbollaha i iz Libanona i Iraka, iračkih milicija, sirijskih milicija, će se odjednom osloboditi za preraspoređivanje prema Raki, kako bi se taj nekad polumilionskom grad oslobodilo od ISIL-a , i prema Palmiri koja je iznenada pala prodorom tisuća ISIL-ovaca. Mnogi tvrde da su ti pripadnici ISIL-a pobjegli pred ofanzivom antiterorističke koalicije na Mosul u Iraku, i prema provinciji Idlib, zapadno od Alepa.

Glavni grad te pokrajine je istoimeni grad Idlib, kojim već užasno dugo divlja Fatah al-Šam, bivša al-Nusra, militantna skupina al-Qaide koja je, što se Zapada tiče, teroristička organizacija od 2001., kada je ubila tisuće ljudi u napadu na Nju Jork, ili, kada pokušava podmetnuti bombe u gradove EU. Ali, njezini pripadnici se odjednom nazivaju “pobunjenici” kad imaju odriješene ruke za klanje po Siriji.

Volio neko Asada ili ga mrzio, odavno je činjenica da je politika SAD-a i EU-a doživjela neuspjeh, da sirijski predsjednik nije srušen, da će apsolutno opstati, i da politička oporba njemu ipak postoji na slobodnim područjima Sirije, onima pod vladinom kontrolom .

Bilo bi puno razumnije i puno zdravije barem sad ih podržati, kad je već i režim odlučio takvu internu opoziciju do određene mjere tolerira, tako da oni imaju i svoje izabrane predstavnike na nekim stepenii vlasti, nego apsolutno promašeno razbijati glavu oko toga tko bi od militantnih islamista mogao biti “umjeren”, odnosno “koji su to džihadisti dobri”, a koji ne. Konačno, sada slijedi utrka za Raku.

Sa sjevera prodiru islamisti uz pomoć turske vojske, iza koje stoji Erdogan sa svojim neootomanskih planovima. S istoka Kurdi. Sa zapada Kurdi i sirijska vojska. Svi jurišaju na ISIL, ali svi imaju sasvim oprečne planove što bi potom htjeli učiniti s osvojenom teritorijom.

A kako iza svake pojedine strane stoje igrači poput SAD-a, Turske, Rusije, Irana, Hezbollaha, Saudijske Arabije i Katara, svako oklijevanje da se stavovi Zapada, odnosno članica EU s jedne, i Rusije s druge strane približe, korak je bliže još jednoj, ko zna kakvoj ljudskoj katastrofi.

(Express)

(92)

ZAŠTO JE ALEPO PREKRETNICA U RATU: Bitka za grad je gotova, ali krvoproliće tek počinje

| Geopolitičke analize, Kolumne, Slider, Vijesti |
About The Author
-