Srbija nije država a Srbi nisu narod evo zašto…

Piše: Slobodan Antonić

 

Jedna od važnih točaka globalizma (atlantizma) je: države napraviti – teritoriju, a od naroda – stanovništvo.

Kad ima države ima i reda, a on je propisan ustavom i zakonima koji štite narod. Osnovni pokazatelj da je neka država svedena na teritoriju, a njen narod na stanovništvo, stanje je u kome je ustav suspendiran, a zakoni i sudovi takvi da uvijek štite strance na račun domaćeg življa.

 

Evo tri slučaja iz Srbije.

Od Maje Kocijančič, glasnogovornice Europske komisije (a to je naziv za vladu EU), saznali smo 10. prosinca 2016. (a prenio Tanjug), da je Srbija, dan ranije, “uputila obavijest o prestanku službe sudaca, tužitelja i administrativnog osoblja ( na Kosovu), koje stupa na snagu 10. siječnja 2017, nakon čega će biti izvršena njihova integracija u kosovsko pravosuđe “.

Dakle, Vlada Srbija je, svojom odlukom, otpustila iz službe sve suce i tužitelje koji rade na teritoriji Kosova i Metohije (prvenstveno u četiri općine Sjevernog Kosova) i uputila ih da se, od 10. siječnja 2017. godine, stave u službu secesionističkih struktura koje sebe nazivaju neovisnom “Republikom Kosovo”.

Po našem Ustavu, “sudska vlast je jedinstvena na teritoriji Republike Srbije” (čl. 142, st. 1), “sudijska funkcija je stalna” (čl. 146, st. 1), au iznimnim slučajevima “odluku o prestanku sudijske funkcije donosi visoki savjet sudstva “(čl. 148, st. 2). Nema govora o tome da vlada može svojom odlukom da otpusti iz službe sve suce i tužitelje s jednog dijela zemlje, a kamoli da ih uputi da se zaposle upravo kod “države” koja nastaje na nekom dijelu Srbije.

U Srbiji je, očito, suspendiran Ustav i ukinuta je podjela vlasti, jer je egzekutiva preuzela nadležnosti judikature, a Vlada ne haje za ono što piše u Ustavu. I da li se netko zbog toga pobunio? Ne, “pojeo vuk magarca”. Očigledno je da tabloidizovana javnost prihvaća suspenziju Ustava, što i sama sudska vlast prima šutke, zaključno s ovlaštenim braniteljem Ustava – Ustavnim sudom.

Drugi primjer: u Srbiji su strane banke sklapale s građanima ugovore o stambenim kreditima koji su se pokazali kao očigledno nepravedni; recimo, građanin bi uzeo kredit od 50.000 eura, indeksiranih u švicarskim francima, a poslije deset godina uredne otplate dugovao bi još 90.000 eura. Ako to nije zelenaštvo onda stvarno nije jasno za što bi se ta riječ mogla upotrijebiti.

No, ne samo da Narodna banka nije ništa poduzimala zaštititi građane – kao, recimo, u Hrvatskoj – gdje su svi krediti u švajcarcima automatski konvertirani u eure prema kamatnoj stopi koja je važila na dan sklapanja ugovora. U Srbiji nisu reagirali ni tužitelji ni sudovi, kako bi svojim odlukama zaštitili građane. Tek 10. listopada 2016. donesena je prva presuda po privatnoj tužbi kojom je poništen kredit građaninu od sedam milijuna dinara pozajmice (indeksiranih u švajcarcima), jer je on poslije osam godina otplate, tijekom kojih je banci isplatio 6,5 milijuna dinara, ostao dužan još – 13 milijuna.

No, kada se očekivalo da 20.000 građana koji imaju kredite u švajcarcima bar preko sudova dobiju zaštitu, ispostavilo se da su pojedini sudovi sklopili povlaštene ugovore s tim istim bankama o specijalnim stambenim kreditima za suce. Kada je oporba upozorila Premijera da je to, praktično, bankarska korupcija sudaca i zatražila da se čitava stvar ispita, Premijer je odgovorio “da nikome, pa ni sucima, ne može se zabrani da uzmu kredit, a da građani imaju mogućnost tražiti izuzeće tog suca “(kao da građani znaju tko je od sudaca uzeo stambeni kredit).

Očito, na djelu je savez domaćih političara i stranih bankara kojim se, uz korupciju sudaca i izigravanje zakona, upropašćavaju građani. I opet, najveći dio javnosti šuti i tješi se mišlju – “šta me se tiče, nemam kredit u švajcarcima”. Ali, svatko od nas, jamačno, ima nekog posla s bankama i sudovima, i svima je u interesu da te dvije sfere budu regulirane i funkcionalne. Za to je prvenstveno zadužena država, a ona u slučaju Srbije kao da neće postojati.

I treći primjer – Kragujevčanina Dragana Arsenijevića sa ženom i petero djece sudski izvršitelji izbacili su na ulicu iz njegovog pradedovskog doma, pošto je Draganova kuća (vrijedna 40.000 eura) prodana na javnoj dražbi za 9200 eura zbog ranijeg obiteljskog duga od 4600 eura. Sudski izvršitelji tom prilikom su izjavili da “država mora osigurati zaštitu djece i roditelja, ali ne nauštrb prava vjerovnika i kupaca nepokretnosti”. Iz Komore izvršitelja Srbije saopštili su da je “pravda ostvarena”, jer je “bivši vlasnik boravio u nekretnini koja je prodana na ime duga i nije njegovo vlasništvo na temelju pravomoćne presude”.

“Takav je zakon”, reći će netko, “to je kapitalizam”. Podsjetit stoga na paragraf 471 Zakonika o sudskom postupku u građanskim parnicama Kneževine Srbije, iz 1865, koji je zatim potvrđen Zakonom o okućju iz 1873. Tim odredbama utvrđen je minimum posjeda kućanstva koji se nije mogao sudski ili na bilo koji drugi način prodati zarad duga ili zbog izvršenja kakve presude. Minimum je obuhvaćao: kuću, plug, kola, volovsku zapregu, kobilu sa ždrebetom, kravu s teletom 0,10 ovaca 0,5 svinja 0,5 koza, alat, hranu do sljedeće žetve, a što se zemlje tiče, 5 dani (1 dan = 1.600 četvornih hvata) zemlje i okućnicu od 1 dana oranja.

Srbija je tada bila “kapitalistička” država, ali je bila država koja je štitila svoj narod, u kojoj su poštovani Ustav (1869) i zakoni. Usporedite tu Srbiju i današnju i vidjet ćete razliku objašnjenu upravo na početku ovoga teksta: država je postala teritorija, narod stanovništvo.

Da li bi u Srbiji 19. stoljeća vlada mogla dio zemlje preda nekoj drugoj “državi”, a svi suci s tog dijela zemlje otpustiti? Da li bi u Srbiji 19. stoljeća bilo dopušteno stranim bankama da neomeđena i nekažnjeno ugovaraju zelenaške kredite s domaćim stanovništvom? Da li bi u Srbiji 19. stoljeća obitelj s petero djece mogla biti istjerana na ulicu zbog naplate duga?

Na sva tri pitanja odgovor je isti – ne bi; jer je Srbija bila država; i jer su Srbi bili narod.

Pa kad nas danas netko pita “a što da se radi”, evo jednostavnog odgovora – da ponovo dobijemo državu i da ponovno budemo narod.

(Fsksrb.ru)

Srbija nije država a Srbi nisu narod evo zašto…

| Kolumne, Slider |
About The Author
-