Patrijarh Irinej žestoko napao reisa Kavazovića: “Vidimo do čega dovodi zloupotreba islama”

U prvom intervjuu jednom hrvatskom mediju od ustoličenja na poziciju poglavara SPC, patrijarh Irinej je zagrebačkom Jutarnjem listu izgovorio teške riječi o reisu Huseinu Kavazoviću i kardinalu Vinku Puljiću. Patrijarh Irinej je i ovaj put pokušao predstaviti Srbe kao mirotvoran narod, a Bošnjake i Hrvate je optužio da su krivi za sve. U nastavku prenosimo odgovore patrijarha Irineja o reisu Kavazoviću i kardinalu Puljiću.

 

Izvor: Jutarnji list

Poglavar Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini reis-ul-ulema Husein ef. Kavazović ljetos je optužio Srpsku pravoslavnu Crkvu “da svojim djelovanjem potiče nacionalizam i štiti dokazane ratne zločince, što otežava mogućnost suživota i izgradnje stabilnih odnosa u BiH”. Rekao je da vaša Crkva ohrabruje srpski nacionalizam i isključivost i doprinosi veličanju zločina i zločinaca, čime dodatno otežavaju put pomirenja, razumijevanja i osiguranja boljeg života svih građana BiH. Teške su to optužbe. Jeste li voljni to komentirati? Jeste li se u međuvremenu čuli s reisom Kavazovićem i jeste li izgladili taj spor?

– Gospodina Kavazovića lično ne poznajem. On nema nikakav službeni kontakt sa Svetim Sinodom Srpske pravoslavne Crkve, ali pretpostavljam da ima, bar povremeno, službene susrete s nekim tamošnjim našim episkopima, vjerojatno u okviru Međureligijskog vijeća Bosne i Hercegovine. Začudio sam se žestini i neodmjerenosti njegovih stavova, naročito njegovoj opterećenosti postojanjem Republike Srpske. Očigledno, pogrešno sam smatrao da epoha Mustafe Cerića predstavlja prošlost. Zato nisam želio da na njegove krajnje netrpeljive i nepravične izjave reagiram – ni lično, ni sinodski, ni u ravni naše Informativne službe. I ovdje ću, odgovarajući na vaše pitanje, dati samo najkraći mogući komentar. Riječi koje optužuju, upiranje prsta prema susjedu, ne donosi nikome ništa dobro. Treba ih se čuvati. Ne dao Bog da riječi vjerskih lidera budu izgovor za nova nasilja i nove nesreće! Vidimo do čega dovodi zloupotreba islama. Stradaju nevini, ne samo u Siriji i Iraku nego i u Europi. Nisu bolji ni licemjerni “hrišćani” kada stavljaju znak jednakosti između terorizma i islama kao religije. U Boga vjerujemo, susjedi smo, naši vjernici su susjedi, negdje vrata do vrata. Ne gledamo odnose s muslimanima u Bosni i Hercegovini kroz gospodina Kavazovića. Prostrana je to zemlja: različitih ljudi ima među muftijama, imamima, hodžama… Niko se nije nadao besmislenim optužbama. Živjeli smo vjekovima zajedno. Tako treba i da nastavimo.

 

Kao što znate, niste doživjeli prozivanja samo od strane poglavara Islamske zajednice. Predsjednik Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine, kardinal Vinko Puljić, nadbiskup i metropolit vrhbosanski, uputio vam je u ime svih članova BK BiH 8. veljače 2016. pismo u kojem reagira na izjave tijekom proslave “Dana Republike Srpske” u Banjoj Luci, 9. siječnja 2016. Što ste mislili kada ste rekli da je Republika Srpska “utemeljena na istini Božjoj, na pravdi Božjoj”?

– Reakcijom gospodina kardinala Puljića, nadbiskupa sarajevskog, bio sam iznenađen – da ne kažem zapanjen – više nego i reakcijom reisa Kavazovića. Iz istih načelnih razloga kao i u slučaju g. Kavazovića, smatrao sam da ni Puljićeva izjava ne zaslužuje odgovor ili komentar Srpske pravoslavne Crkve, posebno zbog toga što on veoma dobro zna što smo sve prethodno zajednički savlađivali i savladali, zahvaljujući uzajamnom povjerenju. Ipak, vama ću odgovoriti, premda sa što manje riječi, jer rane treba liječiti, a ne produbljivati. Republika Srpska je stvorena da osigura opstanak srpskog naroda i pravoslavlja na prostoru zapadno od Drine i da, kao što je Daytonskim sporazumom i predviđeno, bude činilac mira. Bez Republike Srpske, uvjeren sam, na tom prostoru ne bi ni bilo Srba. Nismo mi Srbi došljaci u Bosni i Hercegovini, kao što to nisu ni Hrvati, a, naravno, ni današnji Bošnjaci muslimanske vjere. Ali vidite što je s hrišćanima u koljevci hrišćanstva, na Bliskom istoku! To što se danas dešava ondje, slikanje sa odsječenim glavama hrišćana, najprije se desilo ovdje, u našoj kući, u Bosni i Hercegovini. Isti ljudi, bolje reći neljudi, koji to čine tamo, prvo su činili ovdje, u Europi. Koliko je naših svetih hramova i manastira u Republici Srpskoj porušeno, obesvećeno, oštećeno? Koliko je znanih i neznanih svetih mučenika, postradalih samo zato što su hrišćani, što su pravoslavni, što se krste s tri prsta? Na ovaj način shvaćam da je stvaranje, postojanje i napredak Republike Srpske djelo pravde. A za nas hrišćane pravedno je ono što je utemeljeno na istini, a jedina istina je Onaj koji je za Sebe rekao: “Ja sam Put, Istina i Život”. Uostalom, Republika Srpska je i garant opstanka Hrvatâ u Bosni i Hercegovini. Ja se molim Bogu za političke vlasti Republike Srpske da rade i postupaju hrišćanski, kako prema svojim sunarodnjacima tako i prema njenim žiteljima koji nisu ni pravoslavne vjeroispovjesti ni srpske narodnosti.

 

Kardinal Puljić osobito reagira na izjavu da je “Republika Srpska postavljena na krvi svetih mučenika, na kostima svetih mučenika, a sve što je postavljeno na pravdi, na istini, na krvi za pravdom i za ime Božje, to je vječno i neprolazno”, pa vam poručuje: “Politički entitet Republika Srpska u Bosni i Hercegovini jest ljudska, a ne Božja tvorevina… Samo je Bog vječan i neprolazan!” Cijenio bih da mi kažete jeste li na bilo koji način, makar privatno, odgovorili ovom kardinalovom pismu i kako komentirate njegove kritičke riječi.

– Kao što ste vjerojatno i vi primijetili, nemam običaj da javno odgovaram na prijeke riječi. Mislim da to ne može nikome da donese ništa dobro. Neki prijatelji me zbog toga privatno kritiziraju. Ali, smatram, Bog sve vidi i o svemu sudi. To je više nego dovoljno. Od jedne besjede, koja upućuje vjernike i narodne predvodnike da budu dostojni svojih predaka, svetih mučenika koji su dali život za vjeru i otadžbinu, da budu hrišćani, pravi se afera. Rekoše mi da kod Hrvata postoji izraz “sveta nam zemlja Hrvatska”, kao i film Sveta Hrvatska. To je, po meni, i svojevrsna pedagogija. Za Jeruzalem i Palestinu se kaže Sveti Grad i Sveta Zemlja. Ne misli se na kamenje i opeke. Tako je i s Republikom Srpskom. To je i pitanje vjere: tko zaista vjeruje u svetost nevino stradalih ljudi? Tko zaista vjeruje da je vječno ono što je postavljeno na njihovoj dobrovoljnoj žrtvi, na njihovim svetim moštima? Točno je da države budu i prođu. Srbija za vrijeme ropstva pod Osmanlijama nije postojala, pa ipak, evo je nasred Balkana. Drevni Izrael je uspostavljen poslije Drugog svjetskog rata, nakon više od dvije hiljade godina nepostojanja. Hrvatska je veoma mlada demokracija. Trajanje nije samo u vremenu. Kroz ljubav pokoljenja, kroz molitvu za pretke, kroz umjetnost, traje se i u vječnosti. Nikome ne treba da smeta Republika Srpska. Nikome ne treba da smeta što narodi u Republici Srpskoj i u Bosni i Hercegovini danas žive u miru. Izgleda da nekome ipak smeta. Ne treba da budemo netko koga je izdaleka lako pokrenuti pomoću daljinskog upravljača.

(1)

Patrijarh Irinej žestoko napao reisa Kavazovića: “Vidimo do čega dovodi zloupotreba islama”

| Intervju, Slider, Vijesti |
About The Author
-