Kako je JNA razvijala tenk M-84: Proizvodio se u 240 fabrika da bi na kraju sijao smrt po BiH

Tačno 35 godina nakon što je na prvomajskoj paradi 1950. s ponosom prikazan prvi domaći jugoslovenski tenk Tip-A, odnosno kopija ruskog T-34, 9. maja 1985. u Beogradu je održana parada Pobjede na kojoj je javnosti prikazan novi domaći tenk M-84.

 

Izgradnja ovog tenka koji je na svojevrstan način obilježio ratove na prostoru bivše Jugoslavije 90-ih godina, započela je sredinom 70-ih godina prošlog stoljeća. Vojni vrh JNA donio je odluku da se nabavka novih tenkova ne može odlagati s obzirom na to da je 35 posto tenkovskog parka otpadalo na stare T-34 modele, a jedini noviji modeli su bili tenkovi T-55 koji su već tada bili stari oko 20 godina. Tenkovski model koji je zainteresirao vojne stručnjake JNA bio je T-72 kojeg je proizvodio Sovjetski Savez (SSSR). Ali iz Moskve je izričito poručeno da pregovori o prodaji licence za proizvodnju tog modela ne dolaze u obzir.

Tek poslije intervencije na najvišem nivou, SSSR je primio grupu stručnjaka iz Jugoslavije kojima je bio prikazan T-72. Šturi prikaz tenka obavljen je u vojnoj akademiji Vistrel, 30 kilometara od Moskve. Nakon demonstracije, utisci stručnjaka bili su neujednačeni, ali konačni zaključak bio je da je to najbolji tenk i da se može na osnovu licence proizvoditi u Jugoslaviji, pojasnio je za Faktor profesor doktor Berko Zečević, šef Odsjeka za odbrambene tehnologije na Mašinskom fakultetu u Sarajevu.

Vlasti u Beogradu su odlučile da kupe licencu tenka T-72, ali je SSSR odbio taj zahtjev. Nakon toga je intervenisao predsjednik Jugoslavije Josip Broz Tito tokom posjete Moskvi kod generalnog sekretara Centralnog komiteta Komunističke partije SSSR-a Leonida Brežnjeva. U konačnici dogovor je postignut, a licenca na period od deset godina je Jugoslaviji prodata za 39 miliona dolara.

 

Koja fabrika će proizvoditi tenk

Sljedeći korak je bio dogovor o tome koje fabrike će proizvoditi tenk pri čemu je svaka republika za sebe željela da prigrabi što veći procenat učešća u proizvodnom procesu. Neizvjesno je bilo i ko će biti finalista proizvodnje, a u konkurenciji su se našli fabrika Đura Đaković iz Slavonskog Broda, Goša iz Smederevske Palanke i Mašinski institut iz Niša.

– Neka bude kako stručnjaci kažu. A što se tiče finaliste tenka, pošto stručnjaci tvrde da sva tri preduzeća imaju približno iste uvjete proizvodnje, a kako Hrvatska ima najmanji procenat angažovanja na vojnim programima, neka finalista tenka bude u Hrvatskoj, pa da sa tim završimo – glasila je presuda Tita u ovom slučaju međurepubličkih svađa.

O kako složenoj operaciji proizvodnje se radilo govori i podatak da je naprimjer samo za izradu oslona točkova tenka morala biti izrađena posebna presa sile 30 hiljada tona sa pratećim presama od 5 i 10 hiljada tona. U tom periodu u Evropi je postojala samo jedna presa koja je odgovarala tim specifikacijama, a u slučaju Jugoslavije, ta presa se počela graditi u Aluminijskom kombinatu u Podgorici. Dokumentacija koja je pristigla iz SSSR-a bila je nepotpuna jer nije obuhvatala tehnološku dokumentaciju, a iz Moskve je u Jugoslaviju dopremljeno 120 hiljada strana A4 formata konstrukcione dokumentacije koja je skupa težila 20 tona. Obrada i prevod licencne dokumentacije koštala je 7 miliona dolara, izrada specijalnih alata 121 milion dolara, a iznos ukupne investicije u privredu je koštao oko 2,9 milijardi dolara. U konačnici, troškovi osposobljavanja za početak proizvodnje tenkova su koštali 3,08 milijardi dolara, a u proizvodnom procesu je učestvovalo 240 fabrika, a posredno još oko 1.000 radnih organizacija.

Proizvodnja testnog modela je napokon započela i prvi prototip nazvan M-84 dovršen je u aprilu 1983. godine. U narednim godinama on se unapređivao, a javnost je sa postojanjem ovog tenka upoznata 9. maja na vojnoj paradi u Beogradu kada je ulicama prošao svečani ešalon tenkova M-84. Proizvodnja jednog tenka je koštala 700 hiljada dolara, a nakon parade 1985. godine započela je i serijska proizvodnja. U naredne tri godine proizvedeno je 370 tenkova M-84 u četiri serije, a tokom tog perioda napravljeno je i 150 primjeraka M-84AB  za kuvajtske oružane snage. Ukupno je iz hala izašlo oko 650 komada u svim verzijama.

Jugoslovenski model tenka se u odnosu na sovjetski T-72 razlikovao u poboljšanoj verziji motora, novom sistemu za gašenje požara, većoj vatrenoj moći, preciznijem gađanju u pokretu na daljinama kao i nizom drugih poboljšanja.

 

Korištenje u ratnim dejstvima

Poslije raspada Jugoslavije, tenk M-84 je ostao u naoružanju svih novih država. Slovenija je zadržala 54 primjeraka, Hrvatska je jedno vrijeme tokom 1991. koristila i 15 primjeraka M-84AB, Vojska Republike Srpske Krajine je imala 31 primjerak, a Vojska Republike Srpske 101 tenk. Vojska Jugoslavije je u svom posjedu imala 239 tenkova M-84 i M-84A od kojih je glavnina bila raspoređena u 211. i 252. Oklopnoj brigadi u Nišu i Kraljevu.

Tenk M-84 angažovan je prvih dana tokom agresije na Sloveniju, Hrvatsku, a na kraju i BiH. Nanio je velike štete, ali je i pokazao nedostatke posebno prilikom ratovanja u urbanim sredinama kao i na brdsko-planinskom terenu.

Procjene su da je na svim ratištima u tom periodu uništeno oko 40 tenkova M-84. Ratna “karijera” tenka M-84 nastavljena je i na Kosovu tokom 1998. i 1999. prilikom čega tadašnja armada Vojske Jugoslavije pod kontrolom Miloševića u sukobima sa albanskim OVK većinom koristi stariji T-55, a tenkovi M-84 su čuvani za odbijanje eventualne kopnene intervencije NATO saveza. U tom periodu jedna od rijetkih modernizacija tenka M-84 bila je ugradnja reaktivnog oklopa čiji je razvoj dovršen 1998. godine.

Danas se u vojnim snagama zemalja regije nalazi određen broj tenkova M-84. Poznato je da Vojska Hrvatske posjeduje 72 tenka M-84 upitnog kvaliteta, dok Srbija posjeduje oko 470 većinom neispravnih tenkova T-55 i M-84. Bosna i Hercegovina posjeduje oko 150 tenkova, od kojih je određen broj neispravan.

Iako su postojale spekulacije o tome da se zemlje regije ujedine u ponovnoj proizvodnji moderniziranog tenka M-84, većina stručnjaka odbacuje takvu mogućnost ističući činjenicu da je Balkan tehnološki zaostao region čije tenkove bi rijetko ko kupovao pored ponude američkih, evropskih i ruskih tenkova.

(2400)

Kako je JNA razvijala tenk M-84: Proizvodio se u 240 fabrika da bi na kraju sijao smrt po BiH

| Da se ne zaboravi, Slider, Vijesti |
About The Author
-